Ledenice

Ne zna se točno kada je sagrađen ledenički grad i naselje oko njega. Možemo pretpostaviti da je tu mogla biti kakva ilirska gradina ili rimska vojnička postaja. Tu pretpostavku potkrepljuje plodno Ledeničko polje s izvorom pitke vode podno Gradine, te blizina mora s dobrim lukama. U starim Ledenicama pronađeno je nešto rimskog novca, a u Povilskoj Dragi pronađene su rimske amfore 1961. godine. Za vrijeme vladavine Rimljana ledenički kraj je bio dio rimske Liburnije. Preko ledeničkog područja prolazila je rimska cesta iz Tarsatice(Rijeke) za Seniu (Senj) i dalje za Dalmaciju. Ostaci te rimske ceste još se i danas vide u blizini Ledenica, a poznati su kao „rimski put ili rimska cesta".

 

Sa sigurnošću znamo da su Ledenice postojale u 13. st. ,po predstavnicima koji su bili nazočni kod potpisivanja Vinodolskog zakona 1288., najstarijeg pravnog kodeksa u ovom dijelu Europe. U 13.st. ledenički kraj je pripadao staroj hrvatskoj knežiji vinodolskoj, te je u njoj bila posebna općina. Stolovali su tu Frankopani i Uskoci. Veliki otpor Ledeničani su pružali turskim najezdama u 15 i 16 st . Kao krajiška utvrda imale su veliku važnost za obranu Primorja, bile su ključ Vinodola.

 

Ledenice su sagrađene na teško pristupačnom terenu. Na vrhu kamenitog brijega nalaze se ostaci tvrđave koju nazivaju Gradina, od nje na brijegu prema moru nalazilo se mjesto(grad), a sve je to bilo opasano jakim zidinama s trijemovima po kojima se moglo hodati, kulama na kutovima, te mnogobrojnim puškarnicama. Najstariji dio tvrđave sastojao se od moćne kvadratne kule građene od dobro obrađenog kamena povezanog žbukom. Ulaz u tvrđavu bio je od strane mjesta, ali nema vidljivih tragova. Prema ostacima masivnih zidova debljine između pola i jednog metra, vidimo da je to morala biti čvrsta utvrda. U ostacima tvrđave i stambenih objekata ne mogu se pronaći nikakvi dekorativni elementi što govori da je sve bilo podređeno obrani. Istureni stražari palili bi krijesove i na taj način ukazivali susjedima u Novom Vinodolskom na opasnost i dolazak neprijatelja. Ledenice su bile dobro utvrđen srednjovjekovni grad.Neposredno nakon ulaza u grad s lijeve strane nalaze se ostaci nekad župne crkve. Crkva je bila posvećena sv. Stipanu Prvomučeniku. Bila je ruševn, ali se u svojoj strukturi održala sve do 1988. godine kad se srušila. Prvi dio crkve bio je sazidan u romaničkom stilu, a ostatak sakralne građevine bio je dozidan u gotskom. U neposrednoj blizini crkve sv. Stipana naleze se ostaci plovanske kuće (župni dvor), a na sve strane ostaci obiteljskih kuća. Očito je da su to sve bile male primorske kamena kuće. U nekim kućama vidljivi su tragovi obzidanog ognjišta. Prozori su bili vrlo maleni, na nekim kućama slični puškarnicama, što ukazuje da je kompletno naselje bilo uključeno u obranu i da se u starim Ledenicama živjelo po vojnim pravilima. Postoje ostaci 74, a po nekima 72 takve kuće.

 

Kada se od Gradine spustimo otprilike 140 metara do zaravni, desno se nalazi staro groblje s ostacima kapelice sv. Jurja koju biskup Glavinić spominje 1695. godine. Ono što je specifično i vrlo interesantno za ovo groblje je njegov kružni oblik kojeg zatvara kameni suhozid. Groblje odavno nije u upotrebi. U groblju se nalaze kameni nadgrobni spomenici većinom iz kraja 19 st. To posljednje počivalište nikada nije arheološki istraženo ali mora biti veoma staro i korišteno je u kontinuitetu do početka 20 st. Ukop pokojnika obavljao se u kapeli sv. Jurja u obiteljske grobnice i oko kapele.Ako se vratimo na zaravan pred nama će se ukazati krivudava cestica koja vodi na jedan od najljepših ledeničkih vidikovaca.Čudesan pogled na okolicu, more i golemi krš, govori o veličini i snazi prirode. Nije čudno da je ovo mjesto inspiriralo i velikog književnika Augusta Šenou da napiše Kuginu kuću, kada je razgledao mjesto. U daljini naziru se Povile i Klenovica, mala živopisna primorska mjesta koja svoje dražice i uvale velikodušno prepuštaju mnogobrojnim turistima u ljetnim mjesecima.

 

Ledenice su danas primorsko mjesto kojim dominira crkva Majke Božje Karmelske i do nje župni stan u stilu bidermajera iz 1827.Glavni oltar potječe iz 1715. godine, posvećen je bezgrešnom začeću blažene djevice Marije .Radi se o vrijednom djelu nastalom pod utjecajem barokne umjetnosti. Već početkom18. st. ledenički je plovani nazivaju crkvom. Crkva Majke božje Karmelske bila je pod patronatstvom austrijskih careva, te je uz njihovu pomoć sagrađena plovanska kuća 1826.Osim crkve, koja je najveća arhitektonska zanimljivost mjesta, vrijedno je vidjeti izvor pitke vode Dobra.Taj se izvor nalazi na rubu Ledeničkog polja ispod same gradine. Poput prave oaze djeluje Ledeničko polje oko kojega se na sve strane uzdižu brežuljci i brda . Kućice kao da lebde nad tim zelenim idiličnim poljem.Danas su Ledenice itekako atraktivne za lovni i izletnički turizam.