Početna

NOVIGRAD, FRANKOPANSKI KAšTEL, za koji se ne zna kada je utemeljen, ali je iz Vinodolskog zakona jasno vidljivo da je već 1288. godine pripadao porodici knezova Frankopana, ostao je sve do 1761. godine u cijelosti onakav kakav je i sagrađen. Poslije smaknuća Franje Krste Frankopana i Petra Zrinskoga u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine, njihova imanja postala su plijen feudalaca. Godine 1685. Ugarska komora dala je Novi u zakup barunu Franji Rigoniju. U tom primopredajnom zapisniku opisan je grad i popisan inventar, pa se uz ostalo spominju u prizemlju grada pivnice i magazini, čak i magazini fratara pavlina.
Godine 1692. Ugarska komora prodala je Austrijskoj komori sva zrinsko-frankopanska primorska imanja za 500.000 forinti, pa je tako i Novi iste godine potpao pod Austrijsku komoru. Godine 1749. Novi ponovo mijenja gospodara pa dolazi pod upavu Bečke deputacije, točnije pod Banco-Gefôöhlen Administration in Herzogthum Krain und Litorale Austriaticum" sa sjedištem u Ljubljani. Godine 1761, 3. kolovoza, administracija banke predloži deputaciji u Beču da se dvije trećine novljanskog kaštela poruše, zbog velikih troškova održavanja, uz obrazloženje da će jedna trećina biti dovoljna za stan kaštelana.
Tako je stari Frankopanski kaštel sveden na ostatke, koji i danas, doduše obezvrijeđeni i devastirani, zatvaraju sa zapadne strane novljanski glavni trg. U tlocrtnoj površini, na novo uređene kamene ploče trga, ucrtani su temelji okrugle kule ili "rondela", kako Novljani kažu kad spominju ovu kulu.

NARODNA ČITAONICA I MUZEJ
U prizemnom dijelu frankopanskog kaštela smještena je NARODNA ČITAONICA I KNJIŽNICA, koja je osnovana za vrijeme ilirskog preporoda, 1845. godine. Čitaonica je odigrala veoma značajnu ulogu u kulturnom životu mjesta, pa su Novljani iz zahvalnosti njenom osnivaču kanoniku Josipu Mažuraniću, 9. prosinca 1988. podigli spomen ploču na njegovoj rodnoj kući u starom gradu.

Na drugom katu kaštela je NARODNI MUZEJ koji je po osnivanju bio smješten u prostorijama negdašnje Biskupije. Tu vrijednu instituciju osnovao je 1. svibnja 1951. Novljanin, učitelj Juraj Potočnjak.
Vrlo zanimljivi i originalni izlošci Muzeja pobuđuju interes posjetitelja, jer ih oni mogu upoznati s kulturom prošlosti naroda toga kraja, njegovim životom i običajima od 1288. godine do danas. Posebno je zanimljiva etnografska zbirka izvornih narodnih nošnji i instrumenata, zatim arheološki i hidroarheološki nalazi iz Novog Vinodolskog i Povila, zbirka umjetničkih predmeta i oružja te memorijalna zbirka književnika Mažuranića.

RIMSKA UTVRDA LOPSICA
Stručnjaci se u ocjenama razilaze. jedni tvrde da je Lopar bio stara rimska utvrda, dok drugi smatraju da je to bio srednjovjekovni, frankopanski grad. Kako bilo da bilo, žalosno je što su nam danas kao svjedoci prošlosti ostali samo ostaci zidova, koji ništa ne govore, ali sigurno mnogo pamte.

Ostaci razvaline grada Lopara bili su dosta dobro sačuvani sve do pred početak drugog svjetskog rata, pa i rekonstrukcija tlocrta grada iz tih dana, kao i fotografije, potvrđuju da je grad imao oblik peterokutne građevine, koju su s mora branile dvije jače četvrtaste kule, a sa sjevera dvije manje.